Daliborkin osvrt na UTMB

Daliborka Dokić je proteklog vikenda završila prestižnu utrku – The North Face Ultra Trail du Mont Blanc, neslužbeno svjetsko trail prvenstvo. Na utrci je nastupilo 2469 natjecatelja od kojih je bilo 223 žena iz preko 70 država. Daliborka je utrku dužine 168 km sa čak 9600 m pozitivne visinske razlike savlada u vremenu 45:34:15 pritom se plasiravši na ukupno 1606 mjesto i 52 u kategoriji seniorki. Koliko je utrka teška, govori podatak o čak 783 odustajanja. Za nastup na UTMB-u, Daliborka je morala sakupiti sedam kvalifikacijskih bodova na utrkama Brooks IstraTrek i Dukat Velebit100.

 

Osim Daliborke, za hrvatsku delegaciju nastupilo je još šest natjecatelja koji su svi uspješno završili utrku. Najbolji rezultat je postigao Goran Lesjak koji je utrku završio za 27:19:39 te se plasirao na nevjerojatno dobro 48. mjesto. U ženskoj konkurenciji je najbolji rezultat postigla Tadeja Krušec (36:35:32), a ona se plasirala na ukupno 451. mjesto i odlično 16. mjesto u kategoriji seniorki. Rezultati svih hrvatskih natjecatelja:

48. Goran Lesjak (27:19:39)
305. Marko Hanza (34:24:53)
451. Tadeja Krušec (36:35:32)
1153. Goran Vukelić (43:09:23)
1154. Marko Orešković (43:09:24)
1606. Daliborka Dokić (45:34:15)
1653. Ivan Lončar (45:47:29)

A evo i osvrta jedine Albe koja je ikada završila UTMB 🙂

 

Dragi moji, šta da Vam ispričam? Da li će ovo kratko vrijeme pisanja prizvati sve misli i osjećaje koji su se izmijenili na cijeloj stazi trke? Teško. Iskoristiti ću misli jednog trekera koji je ušao u povijest: već dugo mislim da bi trebali osnovati komunu, kao svaka poštena sekta koja drži do sebe. I onda tamo imati seanse prepričavanja vibri sa utrka. Tko završi ultru može držati propovijed taj dan, ostali prodavati časopis Ultru Stražaru.

Većina trke se može opisati kroz stanje u kojem ne znaš gdje si ni što radiš, onda se razbudiš i shvatiš da trčiš, misli su u potpunosti neovisne o nogama.

Ova godina je bila jedna od onih nakon četiri kišovite, vremenski su uvieti bili idealni i to bi trebao biti svakome tko se tog dana našao na startu trke dovoljan motiv da završi utrku, misao koja me iz limita u limit tjerala da idem dalje, u suprotnom težina staze se udvostručuje pa čak i utrostručuje.

Najemotivniji dio utrke je start, sve je podređeno trkačima, gladijatori u areni modernog doba sa svim čudima tehnike koja su uperena u nas i žele zabilježiti svaki trenutak. Prolazak kroz startni koridor je dokaz da je Chamonix tog dana bio prava arena kao i sva mjesta kroz koja je trka prolazila.

Svaki se borac suočavao sa dvanaest vremenskih limita. Od toga su za mene tri bila kritična: 31km jer sam se štedila i krivo pročitala limit, tranzicija na 77 km, nisam imala vremena otvoriti vreću sa rezervnom robom, 139km nisam mogla naći stazu koja vodi na kontrolu. Stanja tijela i duha u tim trenucima su za proučavanje, volja vodi noge koje su umorne i teške do tvog maximuma, daješ sve od sebe kao da je to zadnje što ćeš napraviti. Dokaz da glava stvara granice.
Krajolik i staza: malo drugačiji od naših, uvijek je neko brdo ispred ili iza. Veliki usponi i nizbrdice, lagana usporedba sa stazama nekih dijelova Velebita, Triglava. Voda koja teče u skoro svakom usjeku brda. Staza je UPRI i samo UPRI, nikada kraja. Druga stvar s kojom se svaki od nas borio je pospanost, a neki i sa halucinacijama. Kada se pojave, najpametnije je zaspati na par minuta kako bi tijelo došlo k sebi. Međutim, vremena za spavanje nije bilo jer sam trčala za limitima, a višak vremena sam ostavljala za iznenadne situacije na stazi.

Učestala životinja na obroncima brda je krava Milka sa velikim zvonom, od ostalih samo koja koza, magarc, konj, ovčica, domaće svinje. Biljni svijet je isto bogat ali malo toga sam prepoznala.
Ljudi su ljubazni i uvijek na usluzi, puni riječi ohrabrenja za one koji posustaju. Od ljudi trebam spomenuti naše dvije ljudine Alena Palisku i Senada Hodžića koji su mi bili podrška na svakoj dostupnoj kontroli. Njihova vedra lica bili su još jedan motiv više da završim trku.

Hvala svima koji su me bodrili, slali SMS-ove i održavali budnom do samoga kraja. To bi bilo u najkaraćim crticama a detalji na live TV-u :).

Leave a Reply